Open Access Journal; Archaeologia Adriatica

ISSN (Online) 1848-9281

ISSN (Tisak) 1846-4807

Archaeologia Adriatica je znanstveni časopis u kojem se objavljuju radovi primarno arheoloških, ali i njima bliskih metodoloških, povijesnih, povijesno umjetničkih, antropoloških, etnoloških, muzeoloških i inih rasprava vezanih uz Jadran i njegova limitrofna područja na kojima su u različitim arheološko-povijesnim razdobljima prapovijesti, antike te srednjeg i novog vijeka formirane brojne kulturološke cjeline.

Archaeologia Adriatica is a scientific journal aiming to publish papers in archaeology but also those from other scientific fields related to archaeology (methodology, history, art history, anthropology, ethnology, museology etc.). The articles should contain the results of research of Adriatic area and its limitrophe territories where numerous cultural units existed throughout different archaeological and historical periods (Prehistory, Classical Antiquity, Middle Ages, and Modern Period).

Vol. 16 (2022)

Posveta Augustovu numenu iz Privlake kod Nina (arhivska istraživanja)

Martina Dubolnić Glavan, Miroslav Glavičić

Početkom 20. stoljeća prof. dr. Luka Jelić pronašao je i dokumentirao u kućama zaseoka Grbić Stanova u Privlaci kod Nina dva ulomka spomenika s djelomično sačuvanom posvetom carskom numenu (Numini Imp. Caesaris Augusti…). Dokumentacija o tom vrijednom nalazu čini dio Jelićeve „Ostavštine“, koja je pohranjena u Arheološkom muzeju u Splitu. Autori u radu analiziraju podatke koje je zabilježio Luka Jelić i sagledavaju ih u kontekstu manifestacija štovanja carskog kulta na prostoru municipija Aenona kao i na širem području Rimskog Carstva.

9-29

Posveta geniju carske kuće (Genius domus Augusta) iz Oneja

Ivana Jadrić-Kučan, Ivana Banovac

Članak donosi sliku carskog štovanja u rimskom Oneju pri čemu je glavna pozornost usmjerena na žrtvenik Božanskog Augusta, božice Rome i Genija carske obitelji (Genius domus Augusta). Riječ je o vrlo zanimljivom kultnom spomeniku, ne samo zbog njegove višestruke posvećenosti nego i zbog činjenice da ga podiže pomoćna vojna jedinica, Cohors I Gallica Voluntariorum, što je ujedno i njezin prvi spomen u provinciji Dalmaciji.

31-59

Neobjavljeni natpisi i nekoliko bilježaka o antičkoj topografiji Preka na otoku Ugljanu

Božana Maletić, Matteo Pola

Iznimno bogat povijesni razvitak Ugljan može zahvaliti izravnoj povezanosti s obližnjim urbanim središtem, gradom Zadrom. Od posebne važnosti ističu se ostatci centurijacije, zabilježeni na čitavom otoku, te antički stambeno-gospodarski centri (villae rusticae), među kojima je najpoznatiji primjer zasigurno onaj u Mulinama. Jedan takav antički kompleks prepoznat je i u mjestu Preku, a njegove različite adaptacije svjedoče o kontinuitetu života od 2. do početka 6. stoljeća. Pri nedavnom arheološkom rekognosciranju Preka na groblju crkve Gospe od Ružarija pronađen je dosad neobjavljeni rimski nadgrobni natpis. Članak donosi njegovu restituciju i interpretaciju uz povijesnu i arheološku panoramu otoka. Formular i karakter natpisa smještaju ga u kronološki okvir između kraja 1. i prve polovice 2. stoljeća. Na istom groblju nalazi se i kasnoantički sarkofag na dvije vode, koji uz impost-kapitel s ugraviranim križem na pročelju današnje crkve sugerira mogućnost postojanja ranije starokršćanske na njezinu mjestu. Ona je vjerojatno bila posvećena sv. Andriji, na što upućuje i hagiotoponim ovog područja, u upotrebi sve do ranog novog vijeka. Ostatke pročelja današnje crkve Gospe od Ružarija, nastale u 18. stoljeću, krasi i izniman rimski reljef, upotrijebljen kao arhitrav ulaznih vrata. Sve navedeno ide u prilog trendu kontinuiranog eksploatiranja područja Preka od rimskog doba do danas, s osobito važnom fazom kasne antike.

61-79

Keramički nalazi i ostali pokretni arheološki materijal s lokaliteta Ošlje – Gradac

Ana Karađole, Nikša Grbić

Istraživanje kasnoantičke kule na položaju Gradac u selu Ošlju rezultiralo je pronalaskom pokretnog arheološkog materijala koji je tema ovog rada. Većina predmeta pripada razdoblju kasne antike, ali prepoznat je i brončanodobni, odnosno željeznodobni materijal, kao i helenistički koji nam svjedoče o aktivnostima na ovom položaju. Kasnoantički materijal tipološki je detaljno obrađen, a osim kuhinjske keramike koja je proizvod lokalnih radionica, kod ostalih je ulomaka uglavnom riječ o importu radionica iz dvaju glavnih kasnoantičkih proizvodnih i distribucijskih središta, sjeverne Afrike i istočnomediteranskog areala.

143-201

Izloženost koštanim ozljedama ratarskih i stočarskih populacija srednjovjekovne i ranosrednjovjekovne Hrvatske

Anita Adamić Hadžić

Od najranijih početaka čovječanstva ljudi su se bavili nekim oblikom poljoprivrede. Zbog brojnih izazova i opasnosti koje sa sobom donosi, danas se svrstava među tri najopasnija zanimanja. Ratarstvo s jedne strane uvjetuje korištenje različitih poljoprivrednih alata, penjanje po ljestvama, silosima i slično, dok transhumantno stočarstvo podrazumijeva svakodnevni kontakt s velikim životinjama i kretanje krševitim krajolikom. Glavni cilj ovog istraživanja bio je otkriti postoji li razlika u uzorku i učestalostima antemortalnih trauma na dugim kostima između dominantno ratarskih populacija i dominantno stočarskih populacija. Istraživane su također učestalosti trauma između muškaraca i žena unutar uzoraka. Sve perimortalne traume prisutne u uzorcima posljedica su namjernog međuljudskog nasilja, stoga nisu bile uključene u ovo istraživanje. Uspoređivala su se tri kompozitna uzorka – prvi uzorak koji broji 230 kostura s nalazišta datiranih u rani i razvijeni srednji vijek (9. do 13. stoljeće), drugi uzorak s 401 kosturom s nalazišta datiranih u razvijeni do kasni srednji vijek (13. do 16. stoljeće), i treći uzorak koji broji 351 kostur s vlaških groblja koja se datiraju u kasni srednji vijek i rani novi vijek (14. do 18. stoljeće). Rezultati su pokazali da su populacije svih triju uzoraka bile izložene podjednakom riziku od zadobivanja ozljeda tijekom obavljanja poljoprivrednih poslova unatoč činjenici da su prvi i drugi uzorak primarno ratarske populacije, a da treći uzorak čine transhumantni stočari. Rezultati su također pokazali da u prvom i drugom uzorku postoji stroga raspodjela poslova između spolova, gdje muškarci obavljaju fizički teže i zahtjevnije poslove od žena. U trećem uzorku muškarci i žene podjednako obavljaju teške poslove, najvjerojatnije s ciljem čim brže prilagodbe na nove uvjete život

233-265

Novac Osmanskog Carstva iz sjeverne Dalmacije

Mato Ilkić, Dejan Filipčić

U ovom se radu raspravlja o 23 osmanska novca pronađena na 16 sjevernodalmatinskih nalazišta. Kronološki pripadaju razdoblju od vremena druge vladavine sultana Mehmeda II. Osvajača (1444. – 1446. i 1451. – 1481.) pa sve do egipatskog novca nominalno kovanog za sultana Abdula Hamida II. (1876. – 1909.). Ti numizmatički nalazi mogu se podijeliti u nekoliko različitih faza u kojima su dospjeli u sjevernu Dalmaciju: predosmansku, osmansku i postosmansku. Prvu fazu čine akče sultana Mehmeda II. te sultana Selima I. (1512. – 1520.). Drugu fazu predstavlja novac iz razdoblja osmanske vladavine koja je u sjevernodalmatinskom zaobalju trajala nešto više od stoljeća i pol. Trećoj fazi pripadaju mangiri Sulejmana II. (1687. – 1691.) koji su dospjeli u sjevernu Dalmaciju nedugo nakon kraja osmanske vladavine, a još u jeku Morejskog rata (1684. – 1699.). Slijede numizmatički nalazi iz znatno kasnijeg vremena. Povijesnim prilikama koje su povezane sa sjevernom Dalmacijom i Egiptom pripadaju dva primjerka. Jedan je kovan za sultana Selima III. (1789. – 1807.), a drugi za sultana Abdula Hamida II. (1886. – 1909.). Prvi se može povezati s francuskom intervencijom u Egipat 1798., a drugi s izbjeglištvom stanovništva s Dugog otoka u El Shatt 1944. – 1945. godine.vremena. Povijesnim prilikama koje su povezane sa sjevernom Dalmacijom i Egiptom pripadaju dva primjerka. Jedan je kovan za sultana Selima III. (1789. – 1807.), a drugi za sultana Abdula Hamida II. (1886. – 1909.). Prvi se može povezati s francuskom intervencijom u Egipat 1798., a drugi s izbjeglištvom stanovništva s Dugog otoka u El Shatt 1944. – 1945. godine.

267-289

Radionički pečati na italskoj tera sigilati iz Zatona kod Zadra

Dino Taras

U članku se obrađuje dio arheološke građe prikupljene prilikom sustavih podvodnih istraživanja antičke luke u Zatonu na položaju rt Kremenjača, provedenih od strane Odjela podvodne arheologije Arheološkog muzeja u Zadru. Istraživanja su sa većim ili manjim prekidima odvijala od kraja šezdesetih godina prošlog stoljeća do 2019. godine. Tijekom dugogodišnjih istraživanja u luci su pronađeni osim mnoštva raznovrsnih arheoloških nalaza i ostaci tri brodske konstrukcije sa šivenim oplatama, kao i ostaci lukobrana. Obrađeni keramički nalazi predstavljaju ulomke raznih tipova italske i sjevernoitalske sigilatne produkcije označenih radioničarskim pečatima sa istraživanja od kraja šezdesetih godina prošlog stoljeća do 2012. godine. Uvid u radioničarske pečate pronađene u podmorju Zatona donosi popis poznatih radioničarskih pečata prisutnih na 39 ulomaka tanjura i 38 ulomaka zdjelica kao i neke dosad nepoznate, sa fotografijama i obrisima istih raspoređenih u tablicama prema tipovima posuda. U korpusu obrađenih posuda prevladavaju sjevernoitalske radionice, iako je zapravo najviše neidentificiranih radionica, dok je radionica sa najviše primjeraka ona sa pečatom M. S. MOSCHVS.

81-117

Kasnoantičko i ranosrednjovjekovno groblje u Novigradu. Preliminarni rezultati istraživanja

Kristina Gergeta Sotončić

Od kraja travnja do početka lipnja 2021. godine na području nekadašnje depandanse hotela Stella Maris u Novigradu provedeno je zaštitno arheološko istraživanje. Ono je rezultiralo definiranjem prostora širenja kasnoantičkog i ranosrednjovjekovnog groblja sub divo koje je gravitiralo oko crkve sv. Andrije sjeverno od današnje župne crkve. Grobovi su oštećeni formiranjem vrtova i, poslije, izgradnjom zgrade turističke namjene početkom 60-ih godina 20. stoljeća. Utvrđeno je nekoliko tipologija grobova. Prevladava ukapanje u grobove formirane od neobrađenih vapnenačkih ploča koje su nejednako lomljene i nejednake veličine, položene jedna do druge te okomito usađene u tlo. Prisutni su i ukopi u dijelom zidane grobove te slobodno polaganje pokojnika na zdravicu. Ostatci dviju kasnoantičkih amfora i brojni ulomci amfora otkriveni u otpadnim jamama upućuju na najraniju fazu ukopa. Položaj grobova u južnom dijelu istražene površine bio je definiran suhozidima, koji su u naknadnoj fazi ukapanja preslojeni grobovima. Grobove, na temelju tipologije pokretnih nalaza, od kojih prevladava grubo kuhinjsko posuđe i amfore, datiramo u razdoblje od početka 5. do 7. stoljeća.

203-231

Zaboravljeno kulturno dobro – crkva Gospe od Zdravlja u Gornjim Brelima

Silvia Bekavac, Dora Štublin

Crkva Gospe od Zdravlja izgrađena je početkom 18. stoljeća, a bila je u upotrebi sve do 1939. godine, kada se u njoj prestaje obavljati bogoslužje. Riječ je o manjoj jednobrodnoj građevini pravokutnog tlocrta bez apside, nadsvođenoj poluvaljkastim zidanim svodom. Unatoč tomu što je crkva proglašena nepokretnim kulturnim dobrom, zbog derutnog stanja i zapuštenosti, te zbog mogućnosti potpunog urušavanja, pod hitno je trebala konzerviranje i restauriranje. Iz tog razloga pokrenut je projekt obnove, koji su u suradnji s društvom Brolanenses, Javnom ustanovom Park prirode Biokovo i Općinom Brela proveli istraživači s Odjela za arheologiju i Odjela za povijest umjetnosti Sveučilišta u Zadru. Korištenjem različitog raspona interdisciplinarnih metoda, u radu se rekonstruira kompleksan istraživački proces valorizacije i revitalizacije kulturnog dobra, od trenutka izgradnje crkve, proučavajući pritom povijesne okolnosti u kojima kulturno dobro egzistira, a na koncu i propada, do izrade statičkog elaborata i prijedloga sanacije građevine, čija je spomenička vrijednost, bez obzira na njezinu „skromniju“ arhitekturu i nekanonsku povijesno-umjetničku osobitost, potvrđena trajnom zaštitom Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske.

291-321

Zaštitno arheološko istraživanje dijela maritimne vile u uvali Ribnjaku kod Valbandona

Kristina Gergeta Sotončić, Teodora Godinović

Tijekom jednomjesečnog zaštitnog arheološkog istraživanja koje je provedeno 2015. godine na području dijela maritimne vile koja se rasprostire duž sjevernog dijela uvale Ribnjaka kod Valbandona, otkriven je dio termalnog sklopa sa sustavom zidnog grijanja i osiguranim dotokom vode. Podovi prostorija bili su prekriveni podnim mozaicima, bočni zidovi ukrašeni mramornim oplatama i freskama, a stropovi dekorativnim elementima izvedenima u štuku. Izgradnja istraženog dijela vile datira u 1. stoljeće. Tijekom 2. i 3. stoljeća prostorije su adaptirane na način da su prostori iz 1. faze korištenja pregrađeni formiranjem novih zidova ili su postojeći zidovi ojačani. Konačno napuštanje ovog prostora u 4. stoljeću potvrđuju numizmatički nalazi. Arheološko istraživanje popraćeno je zahvatom preventivne zaštite mozaika i zidnih žbuka.

119-141

VIS-A-VIS-A-VIS 200
Prikaz kataloga izložbe Vis-a-Vis 200. Arheološka baština otoka Visa u povodu 200. obljetnice Arheološkog muzeja u Splitu, Arheološki muzej u Splitu, Split, 2021

Igor Borzić

Arheološka baština otoka Visa, s primjerice gradinom Talež, antičkom Isom ili pak brodolomom kod Vele Svitnje, za mnoge arheologe upućene otocima i morima znači iznimno mnogo.

323-331

Vol. 15 (2021)

Vol. 14 (2020)

Vol. 13 (2019)

Vol. 12 (2018)

Vol. 11 (2017)

Vol. 10 (2016)

Vol. 9 (2015)

Vol. 8 (2014)

Vol. 7 (2013)

Vol. 6 No. 1 (2012)

Vol. 5 No. 1 (2011)

Vol. 4 No. 1 (2010)

Vol. 3 (2009)

Vol. 2 No. 2 (2008)

Vol. 2 No. 1 (2008)

Vol. 1 (2007)